"Dobro došli na stranice ovog malog mista Dalmatinske Zagore"
Selo-Kamensko
"Selo moje nebi te volio da se nisam u tebi rodio"
Selo-Kamensko
"O Zagoro Dalmatinska lipa si ko slika..."
SELO KAMENSKO
KAMENSKO je smješteno u Republici Hrvatskoj na području splitsko-dalmatinske županije u općini Trilj na samoj granici sa BiH.
Na području Općine Trilj nalazi se 26 naselja: Bisko, Budimiri, Čačvina, Čaporice, Gardun, Grab, Jabuka, Kamensko, Košute, Krivodol,
Ljut, Nova Sela, Podi, Rože, Strizirep, Strmendolac, Tijarica, Trilj, Ugljane, Vedrine, Velić, Vinine, Vojnić, Voštane, Vrabač, Vrpolje.
Naselja se prostiru na 267 km2, a u njima živi oko 12 000 stanovnika.
MISTO MOJE
OD BRČIĆA PODA I MATIĆA STRANE,
TABAKOVE DUBRAVE I KROLINIH GREDA,
MILI BOŽE LIPA LI POGLEDA.
JA KAMENSKO NOSIM U SVOM SRCU,
VOLIM MISTO I NJEGOVU DICU.
VOLIM LJUDE I TE OŠTRE STINE,
RODOLJUBE SVOJE DOMOVINE.
IZMEĐU DVA KRIŽA, OGRADA I NJIVA,
PREKO RAVNE KOSE DOĐE SE NA BARJAK
ODATLE SE VIDI KURUZEP I NOVAK.
JA KAMENSKO NOSIM U SVOM SRCU,
VOLIM MISTO I NJEGOVU DICU.
VOLIM LJUDE I TE OŠTRE STINE,
RODOLJUBE SVOJE DOMOVINE.
USRID SVEGA SVETI PETAR STOJI
ON SE ZA NAS DRAGOM BOGU MOLI.
OSTANITE VIRNI SVOJOJ GRUDI
KAMENJANI PONOSITI LJUDI.
JA KAMENSKO NOSIM U SVOM SRCU,
VOLIM MISTO I NJEGOVU DICU.
VOLIM LJUDE I TE OŠTRE STINE,
RODOLJUBE SVOJE DOMOVINE.
("Petar Matić pok.Ivana Pervanušina")
"TOVAR"
Dalmatinski Tovar, Magarac je na ovim prostorima poznat od davnih vremena.
Bio je nezamjenjiv pomoćnik u radu na teškim terenima.
Današnji magarac plod je više prirodne selekcije nego odabira čovjeka. Opstao je u iznimno teškim uvjetima držanja i hranidbe,
te je zato znatno niži, manji od izvornih oblika. Zbog svoje velike izdržljivosti
i skromnosti koristio se kao radna snaga u izrazito nepovoljnim uvjetima.Danas je vrijednost magarca prije svega u očuvanju biološke raznolikosti,
ali i tradicije našeg primorja i otoka te kao turistička atrakcija. Država potiče držanje magaraca isplatom novčanih poticaja te je to,
uz poticanje obiteljskih gospodarstava, jedini način da magarac opstane.
(Igor Štoković)